(2012 - 2013) 8-4, Нино Рота

Biografija kompozitora:
Nino Rota (Milano, Italija, 3. decembra 1911. - Rim, Italija, 10. aprila 1979.) 
Italijanski kompozitor, punim imenom Giovanni Rota Rinaldi, rođen je u porodici muzičara. Već kao dete veoma je muzički talentovan. Oratorijum ’’L'infanzia di San Giovanni Battista’’ napisao je sa samo jedanaest godina, a delo je izvedeno u Milanu i Parizu 1923. godine. Lirsku komediju u tri čina Il Principe Porcaro napisao je u svojoj trinaestoj godini, a objavljena je 1926. Učio je od kompozitora Giacoma Oreficea u konzervatorijumu u Milanu, a potom od Ildebranda Pizzettija i Alfreda Caselle u konzervatorijumu Santa Cecilia u Rimu. Nakon diplome, 1930. odlazi u SAD gde ostaje dve godine. Tamo dobija školarinu Curtis instituta (Curtis Institute of Music) u Philadelphiji te uči dirigovanje od Fritza Reinera i komponovanje od Rosarija Scalere. Vrativši se u Italiju diplomirao je književnost u Milanu 1937. godine i iste godine počeo raditi kao učitelj, potom upravnik (1950. - 1979.) u muzičkom liceu(Liceo Musicale) u Bariju. Tokom svoje veoma bogate i produktivne karijere napisao je, pored brojnih ostalih muzičkih dela, deset opera: Ariodante (1938.-1941.),Torquemada (1943.), I due timidi (1950.), Il cappello di paglia di Firenze (1955.),Scuola di guida (1959.), La notte di un neurastenico (1959.), Lo scoiattolo in gamba(1959.), Aladino e la lampada magica (1963.-1965.), La visita meravigliosa(1965.-1969.), Napoli milionaria (1973.-1977.). Komponovao je i pet baleta: La rappresentazione di Adamo ed Eva (1957.), La Strada (1965.), Aci e Galatea(1971.), Le Molière imaginaire (1976.) te Amor di poeta (1978.) za koreografa Mauricea Béjarta. Ipak, ponajviše ostaje u sećanju po mnogobrojnim filmskim kompozicijama poput one za Kuma (The Godfather, 1972.) i Kuma II (The Godfather: Part II, 1974.) koja mu je donela i Oscara za najbolju originalnu muziku. Komponovanjem za film počeo se intenzivno baviti od 1942. godine. Tokom života napisao je kompozicije za preko sto pedeset filmova, sarađujući tako s brojnim rediteljima poput Renata Castellanija (Zazà, 1944.), Luchina Viscontija (Bijele noći / Le notti bianche, 1957.; Gepard / Il gattopardo, 1963.), Alberta Lattuade (Bez milosti / Senza pietà, 1948.), Franca Zeffirellija (Ukroćena goropadnica / The Taming of the Shrew, 1967.;Romeo i Julija, 1968.), Marija Monicellija (Proibito, 1954.; La grande guerra, 1959.), Francisa Forda Coppole (Kum i Kum II), Kinga Vidora (Rat i mir / War and Peace, 1956.), Renéa Clémenta (This Angry Age, 1958.; Plein soleil, 1960.), Edwarda Dmytryka (Obsession, 1949.) i Eduarda de Filippa (Milijunski Napulj / Napoli milionaria, 1950.). Najbliže je pak surađivao s Federicom Fellinijem, komponovavši u periodu od 1952. do 1978. godine muziku za sve njegove filmove. Saradnju su počeli na Bijelom šeiku (Lo sceicco bianco, 1952.) i nastavili na filmovima Dangube (I vitelloni, 1953.), Ulica (La strada, 1954.), Slatki život (La dolce vita, 1960.), 8½(1963.), Rim (Roma, 1972.), Amarcord (1973.) te Proba orkestra (Prova d'orchestra, (1978.), njihovoj posljednjoj saradnji. S Luchinom Viscontijem, Francom Zefirellijem i Eduardom de Filippom, osim na filmu, sarađivao je i u pozorištu napisavši kompozicije za njihove pozorišne produkcije.


Link muzike:

---